“ Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube,

 a zalaznica krenu za Kovčegom.” (Jš 6, 9)

 

Tko sam ja? Mogu li ja nešto učiniti dobro? Tko si ti? Možeš li ti nešto učiniti da nam bude dobro na Zemlji, da naša lijepa Hrvatska procvjeta, da se naša Crkva ojača i obnavlja i gradi zdravim izmoljenim “ciglama”. Da možeš, jer  ti si ratnik! Ti nisi nevažan jer tebe je Bog stvorio! Ti si velik i jak jer znaš da je Isus i danas živ i da baš tebe voli jer baš tebe takvog treba baš gdje si sada!

Kakav sam ja to ratnik i što mogu učiniti? Ti nisi cijela vojska da sve učiniš sam, nisi ni vođa vojske Jahvine, a ni Jošua, nisi možda u ovoj priči ni svećenik, ali  možeš biti i više od naroda koji korača zadnji oko zidina (naravno koji je isto bitan posebno kada viče). Potrebno je da se odvažiš i budeš hrabar, ustrajan i vjeran, pun pouzdanja u svoga Boga. Ako si zaprimio talent – dar vjere Bogu (pouzdanje), koji je puno više od dara vjere u Boga, da On postoji, onda neka ti taj talent bude znak da si ti pozvan da budeš i nešto više, odnosno da vratiš i koji „talenat“ više.

O kojim Jerihonskim zidinama ovdje pričamo? Pričamo prvenstveno o svemu onome što želi uništiti obitelj i Crkvu, bilo da je riječ o već jasnim napadima ili onima koji se tek naziru. To je duhovni svijet, a boj koji se vodi je duhovni boj. Oružje kojim se borimo mi kršćani u duhovnom svijetu su sveta misa, molitva i post. Sigurno smo čuli da Gospa u svojim ukazanjima često poziva na molitvu i post kako bi dobro nadvladalo zlo. Mi to samo slušamo, ali činimo li što da dobro pobijedi?

Kada sam se pomolio/la za svoga svećenika u župi, a znam da ima stotine i tisuće duša koji se kreću oko njega, rađaju se i umiru, traže i zapomažu? Svećenici imaju tisuću i jednu kušnju dnevno kojima Sotona želi obezvrijediti čudo što se po njihovim rukama događa na svakoj svetoj misi. Blaženi Ivan Merz jednom prilikom je rekao: “Neki dan vidjeh svećenika na bojištu. Najradije bih poljubio ruke koje su držale Krista.” Pomozimo im držati njihove svete ruke gore, budimo im prijatelji, ojačajmo im mišiće, ohrabrimo da jače pušu u svoje trube. Koračajmo ispred njih.

A za Domovinu? Često se brinemo kako ćemo tu preživjeti. Prava riječ je da – kukamo. Bog nam je dao prekrasnu zemlju, rijeke, more, doline i uzvisine. Dovoljno sunca i pitke vode. Ima i korova koji nagrđuje pogled, ali on raste jer ga nitko ne čisti. I što  mogu učiniti ja tako malen, a velik Isusu? Mogu moliti!

Muž, žena i djeca, njihova unučad, njihova djeca. Tko se tu brine o kome? Rijetko samo sâm o sebi. Gotovo uvijek svi za sve – obitelj. Obitelj je štit jednog čovjeka. Obitelj ima svoj štit u obiteljskoj zajednici. Ako neprijatelj želi sebi „uzeti“ pojedinca i zato uništava obitelj, idemo mi stvoriti još jedan štit – ujedinimo se. Molimo se jedni za druge. Osmijehni se! Kruh koji je danas potreban je osmijeh! Majka Terezija jednom je rekla: ” Dočekujte jedni druge s osmijehom, jer je osmijeh početak ljubavi”.

 

Na početku svete mise u „Pokajničkom činu“, između ostalog moli se i sljedeće: „…Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu, sve anđele i svete, i vas braćo, da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu.“  I vas braćo molim! Sigurno kad molimo ovu molitvu svi se pouzdajemo da će Gospa, anđeli i sveti moliti za nas. Što je s braćom i sestrama? Kao da će se sjetiti oni mojih muka povrh svojih? Niti se ja sjetim ikad njih, a istina je i da ne znam kako je zamišljeno da ova molitva brata i sestre funkcionira?  Sreća barem se sjetim svojih iz uže obitelji, i to onih za čije probleme znam jer smo slučajno pričali.

I što sada? Nisam ni u jednoj molitvenoj zajednici, ne molim za ove nakane potrebite molitve i žrtve, nikako da se pokrenem, ne razumijem zašto…. Ja želim biti ratnik, želim služiti Gospodinu, želim se odazvati Gospinu pozivu.

Postoji već nešto organizirano još od 2000. godine, živo i od Crkve priznato. Već neke župe po Hrvatskoj to imaju. O čemu se tu radi? O Molitvenom vijencu Kraljice obitelji! Mjesec u godini ima 30/31 dan! Baš zato se u jedan molitveni vijenac u jednoj župi okuplja 31 obitelj (ili pojedinac), tako da svaki dan u mjesecu bude ispunjen molitvom i postom, te su tako sve obitelji, svećenik i redovnička zajednica jednog molitvenoga vijenca svakog dana zaogrnuti Božjom milošću. Simbol Molitvenog vijenca je cvijet margarete. Naša zagovornica kojoj se utječemo je naša divna, moćna, poštovana Majka, Gospa, Kraljica obitelji, što je u Hrvatskoj već 13 stoljeća duga tradicija.  Posebno u teškim nevoljama Hrvati su je molili za pomoć. Zazivali su je imenom Kraljica Hrvata i imenom Advocata Croatiae – Fidelissima Mater, odnosno Odvjetnica Hrvatske – Navjernija Majka (17. st. Hrvatski sabor). Gospi se utječemo u pogibeljnim situacijama, bolestima, ali sigurno najviše gdje je najteže – u duhovnom boju.

“ Kraljice obitelji, sva naša si divota,Tvoj Sin je naš put, istina i vrelo života.Molimo za Crkvu, obitelj i za mlade, Hrvatska nek bude mjesto mira, ljubavi i nade!” – isječak je iz Himne Molitvenog vijenca Kraljice Obitelji

Potraži, pročitaj – sve imaš na jednom web mjestu o Molitvenom vijencu Kraljice obitelji.

Tijek osnivanja pojedinog molitvenog vijenca u nekoj župi bi bio otprilike ovakav:

• provjeri u razgovoru sa još par obitelji (ili pojedincem) iz svoje župe jesu li zainteresirani za takvu vrstu ujedinjenja u molitvi i žrtvi za obnovu obitelji, za Domovinu, za svog svećenika, za redovničku zajednicu,
• upoznaj župnika sa osnovnim informacijama o Molitvenom vijencu,
• nakon što dobijete župnikovo odobrenje, okupljajte 31 člana iz vaše župe i kontaktirajte Udrugu Molitveni vijenac Kraljice obitelji.

Što konkretno bih ja kao molitelj činio u jednom molitvenom vijencu? U Molitvenom vijencu svatko dobije svoj dan u mjesecu u kojem sudjeluje u svetoj misi, izmoli Himan Duhu Svetom, izmoli Gospinu krunicu, izmoli krunicu Božjeg Milosrđa i posti na taj dan, pa barem od najdraže čokolade, a sve na nakane zaštite obitelji, Domovine, svećenika, redovničkih zajednica. Jedan dan proveden u možda većoj molitvi nije prevelik zavjet, njega bi se svatko mogao držati.

I tako, na taj način postajem onaj gore „brat“ , o kojem slušamo na početku svake mise, koji stvarno moli za druge.

Jednom mjesečno, ustrajan i vjeran i kružim  oko zidina. Tako prolazi  1. dan, 2. dan, a 7. dana zidine, zbog kojih smo došli ovdje, se ruše! … I napokon budi sretan jer si Božji ratnik, jer nešto sam pokrećeš u svojoj župi, jer koračaš među prvima, među ratnicima. Istina,  malo previše  “ratnički” sve ovo zvuči, al’  ako hoćeš,  ti si zapravo latica cvijeća koje Gospa poziva da procvjeta. Budi dobar i lijep! Ako nisi latica ljubičice, ruže, jaglaca ili visibabe, budi latica margarete.

Idemo Hrvatska, procvjetaj nam cijela! Budi najljepši vrt cvijeća! I tako.. nek nam na kraju cijela Zemlja procvjeta. Dan po dan…