Tristotinjak članova Molitvenog vijenca Kraljice obitelji predvođeni predsjednicom Marinom Šturlić hodočastili su u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovac u subotu 6. travnja 2024. godine. Nakon pobožnosti svetom Josipu misno je slavlje vodio mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta u koncelebraciji s o. Nikolom Grizeljem karmelićaninom i duhovnikom Molitvenog vjenčića u Remetama.
U prigodnoj homiliji mons Sente je okupljenim članovima Molitvenog vijenca Kraljice obitelji poručio kako upravo poslušano Evanđelje nije upućeno onim drugima već baš nama koji smo danas okupljeni na ovoj euharistiji. Naime izvješće o Kristovom uskrsnuću više govori o nevjeri apostola koji nakon što se Isus objavio ženama na grobu i dvojici na putu u selo nisu povjerovali. Stoga Isus kori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. Mi koji smo članovi molitvenih vjenčića, trebali bi biti elita Katoličke crkve, svojih župnih zajednica. Možemo li u nevjeri apostola prepoznati i vlastito nepovjerenje u Boga. Ja mogu, ustvrdio je mons. Sente te dodao kako je činjenica da se Isus neprestano ukazuje i da ostavlja znakove svoje prisutnosti. Činjenica jest i to da je Uskrsli Krist drugačiji od zemnog Krista. Nije ga prepoznala Marija Magdalena, mislila je da je vrtlar. Dvojica na putu u Emaus, iako su Isusa dobro poznavali nisu ga prepoznali. Iz toga zaključujemo da se uskrsli Krist prepoznaje na drugačiji način. Nadalje, Isus se najprije ukazuje Mariji Magdaleni, dvojici na putu u Emaus, a tek onda jedanaestorici, iz čega zaključujemo da su Božji prioriteti drugačiji od naših prioriteta. Kada bismo samo te dvije činjenice više usvojili da naši prioriteti ne moraju odgovarati Božji prioriteti i da je Uskrsli Krist drugačiji nego zemni čovjek, onda bi nam bilo lakše komunicirati s Bogom i s nama ljudima. Problem jest u tome što mi u komunikaciju s Bogom unosima naša ljudska ograničena komuniciranja. Tjelesno primjenjujemo na duhovan život. Ne treba ih se odreći, već treba imati hrabrosti iskoračiti iz naše ljudske ograničenosti i prepustiti se djelovanju Duha Svetoga, odnosno istraživati kako to Bog djeluje. Ako se Bog prije objavljuje jednoj ženi nego apostolima, ako se Bog prije objavljuje nekim učenicima nego apostolima ona je moguće da će i onaj zadnji član molitvenog vjenčića, kad nešto govorit, govoriti u ime Božje voditelju i duhovniku molitvenog vjenčića. Moguće je da će mi Bog progovarati i kroz čovjeka koji nije svaki dan u Crkvi, koji na čudnovat način živi i djeluje prema Bogu i Crkvi, zato što je Bogu važan svaki čovjek. Mi u Crkvi to bismo trebali razumjeti, ne u nekoj ljubomori, da ja nisam prvi, već u radosti da Bog misli i na onoga, po mojem kriteriju, zadnjeg čovjeka. Čudesan je taj Bog. Takvih primjera u Evanđelju ima mnoštvo. Bog nas uči poniznosti, ponizivši samog sebe ostavši poslušan do smrti na križu kazao je mons Sente. Kada ovih dana slušamo različite programe političkih kandidata za Hrvatski sabor uglavnom slušamo kako napadaju druge i hvale sebe. Isus Krist nas uči nečemu drugome. On ponizi samog sebe da bi nas uzvisio. Isus postavlja novi poredak u čovječanstvu po kojime svaki ponižen, ako se stavlja u Božje ruke postaje blagoslov sebi i drugima. Stoga mi članovi različitih vjerničkih zajednica, koji redovito molimo krunicu, koji često možda i svaki dan sudjelujemo na misnim slavljima, trebamo paziti da se na neki način ne uljuljamo u duhovni hod i mislimo da nam više ništa ne treba. Ne, nisam protiv intenzivne i konstante molitve, već suprotno, baš zato moramo biti budni da uvijek iznova zahvaljujemo Bogu na brojnim darovima i napredujemo u duhovnosti. Jer kako nas uči sveti Ivan od Križa duša koja duhovno uzleti jest posebno na meti đavla koji ne može podnijeti približavanje duše Bogu, najčešće ju napastuje ohološću da s visoka gleda na druge koji se još uvijek muče u traženju Boga i Božje prisutnosti.
Pri kraju svoje homilije mons. Sente zahvalio je članovima molitvenih vjenčića na brojnim duhovnim aktivnostima koje čine. Svakako jedan od velikih plodova i vaših molitva jest bratski Molitveni vijenaca Prečistog Srca Josipova. Upravo u ova dva Molitvena vijenca Kraljice obitelji i Prečistog Srca Josipova prepoznajemo jednu duhovnu snagu koja poput obitelji ima oca i majku i djecu. Tako su naši molitveni vjenčići znak našeg vremena, koji svjedoče o mnoštvu ljudi koji su u molitvi ujedinjeni, te svjedoci Božjoj prisutnosti koji i danas dariva mnoge milosti i mnoga čudesa.
Svim okupljenim u ime članova molitvenih vjenčića riječi zahvale uputila je gospođa Marina Šturlić, predsjednica Udruge MV Kraljice obitelji spomenuvši preminulu gospođu Ana Blažević, osnivateljicu molitvenih vjenčića, koja je prije dvadeset i četiri godine pozvala ljude na molitvu organizirajući ih u molitvene vjenčiće. Zahvalila je svim svećenicima koji vode molitvene vijence, ujedno se ispričala ako oni kao obiteljski ljudi ne mogu uvijek ispuniti očekivanja svojih svećenika, jer svi mi obiteljski ljudi imamo poziv unutar poziva. Mi smo očevi i majke, djedovi i bake, radnici i radnice. Mi služimo Mariji, a vi dragi svećenici ste oni koji za nas molite, koji nas potičete, koji nas okupljate i hvala vam na tome. Jer da vas nema mnogi molitveni vijenci bi se ugasili i mnoge pobožnosti prekinule, mnoge milosti izostale.
Zahvalivši okupljenim zahvalila je predvoditelju mons. Sente koji je nakon jedne duhovne obnove članove molitvenih vjenčića ohrabrio da se njeguje i pobožnost prema svetom Josipu koja će pomoći osnaživanju poslanju muža i oca u obitelji, društvu i Crkvi, baš kao što ju je imao sveti Josip u Svetoj obitelji. Hvala vam na tome i nadam se da će se naša suradnja i dalje razvijati. Nadalje zahvaljujem dobrom Bogu što u članovima molitvenih vjenčića Kraljice obitelji i Prečistog Srca Josipova prepoznajemo jednu veliku obitelji od više desetak tisuća ljudi koji su jamac bolje nam domovine Hrvatske zaključila je gospođa Marina Šturlić.
Nakon misnog slavlja, domaćini članovi molitvenog vjenčića iz Karlovca počastili su svoje prijatelje ukusnim zalogajima. Hodočasnički dan je završio euharistijskim klanjanjem koje je predvodio o. Nikola Grizelj.