Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, u mjesecu Marijine krunice i o 20. obljetnici beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, zaputili smo se u Stepinčev Krašić kako bismo proslavili Gospodina, zahvalili mu i zamolili ga da se trajno nastani u našem narodu.
Zahvalili smo dragom Bogu za neovisnost domovine Hrvatske i molili za sve žrtve naših rodoljuba i branitelja koje su kroz povijest ugrađene u temelje naše države. Molili smo za duhovnu i moralnu obnovu našeg društva, posebno obitelji, kako bismo ostali na tragu Božjih zapovijedi i Kristovih načela. Zahvalili smo dragom Bogu za život, djelo i mučeništvo bl. Al. Stepinca koji je najizvrsniji primjer koji nas nadahnjuje i potiče u našim nakanama i svakodnevnom životu. Zazivali smo Duha Svetoga da potakne svetog oca Franju da donese odluku i proglasi bl. Alojzija Stepinca svetim jer je i sam papa više puta rekao da Stepinčeva svetost nije upitna. Očekujemo, dakle, i molimo za što skorije proglašenje svetim pa da to čuju i naši susjedi.
Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup mons.Vlado Košić. Svojim prisustvom, prigodnom homilijom i poticajima pozvao nas je kao Marijine molitelje, roditelje, djedove i bake, mladiće i djevojke, da se jače zauzmemo u društvu i Crkvi u naviještanju i svjedočenju živoga Krista. Po uzoru na bl. Alojzija pozvani smo ljubiti Domovinu kao svoju majku….”jer svakom je sinu dana zapovijed ljubiti majku…može nam se sviđati i biti draga majka našeg susjeda i prijatelja, ali kao što je samo jedna majka koja nas je rodila, jedna je i Domovina u kojoj je naš dom….“
Geslo ovogodišnjeg hodočašća bile su Stepinčeve riječi upućene vlč. Vranekoviću u trenucima kad je Blaženik promišljao i život svoj dati za pobjedu Božje stvari ….”Ako treba neka ide i život. Važno je da Božja stvar ide dalje!” Biskup Vlado nas je, kao hrabri Kristov pastir, poticao da se i mi zauzimamo da Božja stvar u našem narodu ide dalje pa i pod cijenu života. To ne mora nužno značiti da trebamo položiti svoj život kao što je to bl. Alojzije učinio. Naše „mučeništvo” može biti kada nas odbace prijatelji, rodbina i obitelj zato što smo Božji. To znači ”umrijeti grijehu” i živjeti po Božjim zapovijedima, zauzimati se za najranjivije članove našeg društva, ići protiv struje koju nameće svijet i ostati vjeran Kristu. Bezbrojni su primjeri kako možemo dati svoj život samo da Božja stvar ide dalje. Bl Alojzije nam je nepresušna inspiracija i motivacija.
Na hodočašću se okupilo 500-tinjak članova naše Udruge, Stepinčevih štovatelja i rodoljuba koji su izabrali „dolinu kardinala” kao mjesto na kojem će slaveći Boga proslaviti neovisnost naše Domovine. Za tu prigodu organizirali smo sa vlč. Ivanom, krašićkim župnikom, i prigodno druženje i blagovanje nakon sv.mise gdje smo mogli i zapjevati i zagrliti se u ljubavi i zajedništvu. Sve se manje pjeva Vila Velebita, Ustani Bane i Bože, čuvaj Hrvatsku i ovo je bila prilika da se podsjetimo riječi tih divnih pjesama koje griju srce i dušu.
U klanjanju pred Presvetim iznijeli smo sve naše prošnje i nakane i krenuli na prigodni Stepinčev križni put. Počela je rositi blaga kiša, ,,simbol plodnosti ,, , kao da nam je budući svetac s neba želio poručiti: ”Dragi Hrvati, zagrlite svoj križ i krenite za mnom. Pobjeda je blizu! Smrt je pobijeđena na križu”!
Knez ovog svijeta silno nas želi uvjeriti da ćemo nestati kao narod jer se iseljavaju naši mladi; želi nas uvjeriti da smo lopovi i ubojice; navlači nam kolektivnu krivnju… Nije važno; radili su to i svecima kroz povijest. Važno je da Božja stvar ide naprijed!