Živimo u vremenu otuđenosti i samoće, kaosa u glavama, različitih bezbožnih ideologija, istine kao konstrukta u kojem su ljudi sami odredili što je istina, a što nije, i prema toj istini žive…Detektirali smo da je Crkva kao institucija razgoljena, samostani u krizi, obitelji se raspadaju, djeca ustaju protiv roditelja, događaju se prirodne katastrofe, nigdje nema mira …čak je i vrijeme kao Bog skratio i  žalimo  se da nemamo vremena za molitvu, zajedništvo ili čitanja Riječi Božje!

A upravo je Riječ Božja upućena nama jedini  kompas današnjem svijetu! Ona  nas poziva na obraćenje! Obratiti se i vjerovati Evanđelju znači razderati srce i odreći se duhova koji vladaju svijetom. Obratiti se znači zavoljeti svije neprijatelje koji su nam nanijeli zlo, oklevetali nas ili nas ponizili. Isus je nelogičan, ali i neshvatljivo milosrdan i zato to traži i od nas- rekao je p. Marko.

Korizma je milosno vrijeme, pogodno za činjenje, pokret, akciju, za obraćenje – a to nije lako! Budi vruć ili hladan – samo nemoj biti mlak! Naučili smo previše kukati, samosažalijevati se  i prstom upirati u druge i svi su nam za sve krivi – vlada i Crkva, učitelji i doktori! Najteže je sebe promijeniti i pokrenuti se! Dok protivnici vjere i Krista neumorno rade, mi Hrvati samo  jadikujemo; i zato jesmo tu gdje jesmo. Do kraja života imat ćemo razloga za kukanje jer će nas uvijek nešto boljeti, netko će nas ogovarati, ponižavati, bit ćemo prevareni, isti oni koji idu u crkvu, pristupaju sv. pričesti neće nam isplatiti plaće – uvijek će biti nepravde!

Iziđimo ove korizme u većem broju pred naše bolnice, na Golgote današnjice gdje se razapinje Isus u nerođenima! Budimo graditelji na razvalinama naše povijesti  da bi nam djeca znala istinu i mogla se riješiti duhova prošlosti. Budimo popravljači pukotina, izvor žive vode koji će krijepiti našu djecu i unuke da ne potonu duhom. Kopajmo i tražimo u Riječi Božjoj  jer to je škrinja puna blaga u kojoj ćemo naći  odgovore za današnje vrijeme – poučio nas je p. Marko. Samo se tada nećemo bojati zla i naša će svjetlost zasjati u tami ovoga svijeta!

Potrebno je preko Gospe zazivati Duha Svetoga na nas i naše obiteljske i župne zajednice i nastojati živjeti vrlo, vrlo katolički! PROBUDITI SE, OTRIJEZNITI SE, RAŽARITI I OSNAŽITI SE, i biti hrabri i odlučni u promicanju Kristovih načela u našim sredinama! Ako smo živjeli od formalnosti – postanimo duhovni, ako smo zanemarili vjerski odgoj naših mladih – potrudimo se više i temeljitije. Vjeru trebaju pratiti djela – to je ono na što nas potiče Duh mira i zajedništva koji obnavlja zemlju i svakom živom biću vraća dostojanstvo. Molimo se zajedno da u toplini Marijina srca nađemo poticaje, ohrabrenje i snagu kako bismo ustrajali  u molitvi, žrtvi i pokori.